Osvrt na slučaj „Švajcarac“

Category:
hypo-banka-230253

hypo-banka-230253Čemu služi valutna klauzula? Nijesmo se pitali sve dok se nije dogodio slučaj „švajcarac“. Građani su potpisivali ugovore o kreditima ne shvatajući šta znači klauzula u ugovoru, kojom se eurski iznos kredita veže za valutnu klauzulu. Doduše, jasno je da se time rata kredita veže za kurs strane valute, ali koje je stvarno značenje i čemu to služi – to je nešto o čemu se uopšte nije govorilo, niti je bilo jasno zašto se tako ugovaraju krediti u Crnoj Gori.

 

 

Dakle, čemu u stvari služi valutna klauzula? Ona bi trebalo da služi da zaštiti plasirani novac tj. plasirane eure. Suština je da se plaćanje iz ugovorene obaveze vezuje uz kurs stabilne valute kojom se ugovorene strane štite od moguće devalvacije ili revalvacije, koje dovode do povećanja ili smanjenja ugovorenog iznosa plaćanja. Valutna klauzula je, dakle, instrument zaštite koji se primjenjuje u uslovima nestabilne domaće valute sa visokom stopom inflacije. Čemu onda uvođenje valutne klauzule kad je zvanično sredstvo plaćanja u Crnoj Gori – EURO – stabilna svjetska valuta, koja je zvanična valuta u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Italiji, Španiji, Grčkoj, Finskoj, Kipru, Estoniji, Malti, Luksemburgu, Portugalu, Holandiji, Slovačkoj, Sloveniji, Irskoj. Dovodi se u pitanje opravdanost uvođenja valutne klauzule u zemlji sa stabilnom svjetskom valutom – eurom. Jasno je, dakle, da je valutna klauzula u švajcarskim francima ponuđena radi postizanja enorminih profita banaka.

 

Tako je preko 500 građana Crne Gore ugovorilo sa Hypo Alpe Adria bankom, koja je u stranom vlasništvu, kredite vezane za valutnu klauzulu švajcarski franak (CHF) sa povoljnom kamatnom stopom. Velika većina ostalih građana ugovorila je sa drugim bankama kredite bez valutne klauzule iako su eurski krediti u Crnoj Gori bili daleko nepovoljniji. Sve do 2011. godine niko nije govorio o valutnoj klauzuli kao o nečemu lošem, štetnom, nepoštenom, sredstvu za zaradu ekstra profita i slično.

 

Šta se dogodilo kasnije? Švajcarski franak je počeo značajno rasti u odnosu na sve svjetske valute, pa tako i u odnosu na euro. Zbog toga su svi građani koji su podigli kredite s valutnom klauzulom CHF došli u vrlo nezavidnu situaciju. Situaciju na ivici životne egzistencije. Franak je u svojim najvećim vrijednostima narastao i do 70% u odnosu na početne vrijednosti koje je imao kada su građani dizali kredite u eurskim protivvrijednostima. Tako se događalo da su rate koje su na početku otplate kredita iznosile 250 eura narasle do 450 pa čak i 500 eura, dok su glavnice u eurskim iznosima nakon višegodišnje redovne otplate umjesto da se smanje – narasle. Danas građanin koji je podigao kredit 2007. godine i redovno otplaćivao svoje rate, ima preostalu glavnicu u eurima veću za 15-20% od početne eurske glavnice. Zašto je došlo do takvih poremećaja? Zato jer veliki igrači tokom svjetskih kriza svoj kapital stabilizuju u valutama koje su sigurne, a jedna od takvih je i CHF.  Ali, zar nije i euro jedna od takvih stabilnih valuta? Kad se dogodi odliv velikog kapitala u neku od svjetskih valuta, onda ta valuta pod pritiskom kupoprodajnih transakcija počinje rasti, pa i divljati. Upravo se to dogodilo sa CHF-om. Podivljao je i prouzrokovao velike poremećaje na tržištu novca. Pored toga, Međunarodni Monetarni Fond (MMF) je u svom izvještaju iz 2006. godine nagovjestio upravo ovakav scenario navodeći da je švajcarski franak na istorisjkom minimumu u odnosu na ostale valute i da je njegov rast neminovan. Pa zašto onda, i pored upozorenja jedne ugledne finansijske institucije da će švajcarski franak rasti, i pored činjenice da je euro stabilna svjetska valuta, uvoditi valutnu klauzulu i obmanjivati građane i zarađivati na njihovoj muci? Hypo Alpe Adria banka je morala znati za upozorenje MMF-a, jer je to u okviru njenih redovnih aktivnosti, a i morala se zapitati da li će uvođenjem valutne klauzule u CHF-u zaštiti svoj plasirani eurski kapital: od čega, kada je euro stabilan? Ili je ovakav bankarski proizvod plasiran iz jednog jedinog razloga, a to je stvaranje enormnog profita dovođenjem građana u pravo dužničko ropstvo!

 

A illustration picture shows a Swiss Post clerk as he exchanges Swiss francs into Euros at a counter in a Swiss Post office in BernUsled enormnog porasta kreditnih rata, ugroženi građani su počeli međusobno komunicirati. Jedan od njih, gospodin Dragan Senić, obratio se u aprilu 2013. godine Centru za zaštitu potrošača (CEZAP) i tako je počela ova saga. Tokom narednih mjeseci, CEZAP-u se obratilo preko 300 potrošača, sa istim problemom i 17. maja 2013. godine CEZAP je, u saradnji sa advokatima Vladanom Đuranović i Miškom Ćalasanom, podnio tužbu Osnovnom sudu u Podgorici protiv Hypo Alpe Adria banke. Pripremno ročište je bilo zakazano za 30. septembar, ali je odloženo do daljnjeg, a u međuvremenu je podnijet predlog za privremenu mjeru, kojom se traži da banka ne raspolaže nepokretnostima pod hipotekom do okončanja postupka.

 

 

Jedna značajna novina povodom slučaja „Švajcarac“ jeste i rješenje Višeg suda u Podgorici u  indi- vidualnom predmetu koji Hypo Alpe Adria banka vodi protiv jednog klijenta. Naime, ovim rješenjem je ukinuta presuda  Osnovnog suda i predmet je vraćen na ponovni postupak, a Viši sud je u svom obrazloženju zauzeo sledeće stavove: „Po pravilu banke ne mogu koristiti dvije ili više zaštitnih klauzula za očuvanje vrijednosti kapitala i ugovorena kamata predstavlja prihod banke za plasirani kapital i cijenu za rizik koji banka preuzima plasmanom svog kapitala. U konkretnom slučaju bi proizilazilo da je banka ostvarila prihod i kroz ugovorenu kamatu i primjenom valutne klauzule, pa je prvostepeni sud trebalo da ima u vidu da sudsku zaštitu ne uživaju oni pravni poslovi koji bi učesnicima u obligacionim odnosima donosili nesrazmjernu imovinsku korist“. U nastavku rješenja Višeg suda dalje stoji: „U ponovnom postupku prvostepeni sud će pozvati vještaka finansijske struke da se izjasni koliki je prihod tužilac (banka) ostvario kroz ugovorenu kamatnu stopu i primjenom valutne klauzule, koliki je bio uobičajeni prihod koji se ostvarivao za plasirani kapital kroz kredite sa rizicima kao što su bili u konkretnom slučaju, nakon čega će u ovoj pravnoj stvari moći da donese pravilnu i zakonitu odluku prethodno cijeneći da li bi prihod tužioca (banke) izražen kroz ugovorenu kamatnu stopu i primjenom valutne klauzule predstavljao očiglednu nesrazmjeru između prestacija“.

 

I u regionu se dosta govori o spornim kreditima indeksiranim u švajcarskim francima. Prenosimo najznačajnije:

Austrijski Vrhovni sud je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Beču kojom je ugovor jednog klijenta sa bankom za kreditiranje u švajcarskim francima proglasio ništavnim navodeći da banka u ugovoru nije objasnila sve rizike takvog kredita. 

 

U Poljskoj, u zemlji u kojoj je uz Mađarsku plasirano najviše kredita sa valutnom klauzulom u švajcarskim francima, donesena je pozitivna prvostepena presuda u kolektivnoj tužbi oko 1,25 hiljada klijenta protiv banke BRE, zbog neutemeljnog mijenjanja kamatne stope u kreditima vezanim za CHF.

 

Trgovački sud u Zagrebu presudio je da su banke krive, da su stvarno ugovorile štetne ugovorne odredbe u vezi sa valutnom klauzulom CHF i promjenljivom kamatnom stopom te je naložio sledeće: „Da se u svim ugovorima sa valutnom klauzulom CHF glavnice moraju prikazati u kunskim iznosima prema tečaju franka na početku kredita te da se sve kamate moraju prikazati kao fiksne kamate koje su početno ugovorene“.

 

Pravosnažna sudska presuda protiv banaka u Bosni i Hercegovini pokazala je da je banjalučka Hypo Alpe Adria banka protivpravno zarađivala na štetu klijenata koji su podizali kredite vezane za CHF kroz pogrešan obračun ugovorene promjenljive kamate od 2009. godine.

 

U Srbiji je drugostepeni sud potvrdio presudu prvostepenog suda u pojedinačnom slučaju čime su se stekli uslovi da se nezakonito naplaćene kamate vrate klijentima, uz pripadajaću kamatu.

 

Na kraju je simptomatično da je Evropska unija otkrila manipulacije sa međubankarskim kreditima u kojima se primjenjuje Eurolibor i Libor, pa je njena komisija u oktobru ove godine Parlamentu predložila nacrt nove regulative referentnih kamatnih stopa, gdje se napušta način samoregulisanja i uvodi strogi nadzor formiranja referentnih kamatnih stopa, kako bi se obnovilo povjerenje tržišta u integritet njihove primjene. Suština ovog predloga je da ove stope ne formiraju oni koji od njih imaju koristi, dakle oni koji ih zloupotrebljavaju. Zato se predlaže da se ove stope odobravaju i stalno kontrolišu na nacionalnom nivou, ali i na evropskom.

TAGS: